Nijemci

Suvremeni život ponekad zahtijeva znatan iskorak iz sadašnjeg trenutka. Bio sam toga itekako svjestan kada sam, drugog ili trećeg dana ove godine, krenuo u online lov na jeftinu zrakoplovnu kartu za lipanjski datum. Da, više nije dovoljno dva mjeseca unaprijed planirati putovanje; potrebno je iz sivkastog zimskog okruženja mišlju i tipkovnicom odletjeti direktno u ljeto, pretpostavljajući da ćemo za pola godine željeti i moći baš ono što smo zamislili ovoga trenutka.

Ono što mi je, tog zimskog dana, s pozadinom okićenog bora, činilo malu nelagodu jest podatak da je prijevoznik najavljivao kako će ljetni letovi za Berlin (o tom je odredištu, naime, riječ)  slijetati na novi aerodrom Berlin Brandenburg što se treba otvoriti 3. lipnja. Iz jednostavne matematičke operacije zaključio sam kako će od otvorenja do moga slijetanja proteći tek dva tjedna; to mi se učinilo prekratkim, jer doći u novu zračnu luku nije isto kao doći u novi restoran, dućan ili klub. Čovjek nekako želi da se tako složen mehanizam kao što je onaj aerodromski ipak malo uhoda prije nego što se počnemo koristiti njegovim osjetljivim uslugama.

Nelagoda je ipak bila nepotrebna jer, kako čitam u Večernjem listu, otvaranje nove zračne luke odgođeno je, već drugi put. Nema uporabne dozvole i čini se da ne funkcionira nešto u vezi s protupožarnom zaštitom; pa zar je to moguće u pedantnoj Njemačkoj? A što onda očekivati od onih sredina - kakvoj i sami imamo čast pripadati - koje su, hm, malo komotnije oko rokova, datuma i uporabnih dozvola?

Uglavnom, očito će se lipanjski letovi, pa tako i moj, morati preusmjeriti u jednu od dvije preostale berlinske zračne luke. Svakako se nadam kako će mi u toj operaciji pripasti bliži Tegel, a ne udaljeni Schönefeld, od kojega do grada putujem tek nešto manje nego što zrakoplovu treba od Zagreba do Berlina. Isto kao što sam siguran da berlinske vlasti sada čupaju kosu zbog odluke da, 2008. godine, zatvore legendarni aerodrom Tempelhof i to, mora se reći, uz protivljenje dijela javnosti. S obzirom na višak bukiranih letova koji sada nemaju gdje sletjeti vjerujem da bi im i Tempelhof jako dobro došao.     

Eto, ova mala priča, što je počela još zimus, s temperaturom na minusu i ostacima okićenoga bora, pokazuje kako je u tom silno organiziranom suvremenom svijetu - u svijetu rezervacija, računala i mudroga planiranja mjesecima i godinama unaprijed - još uvijek moguće kupiti nešto što smo već zaboravili: putovanje u nepoznato. 

Osim ako pedantni Nijemci ne odvežu kravatu, malo se opuste i tako približe mentalitetu južnijih nacija, te zaključe kako pišljiva uporabna dozvola nije nešto bez čega jedna lijepa i nova zračna luka ne bi mogla fino raditi. Ajoj!

Ocijeni članak