Kamatari

Jezivo je čitati ovih dana o zločinima kojekakvih kreditnih ureda, ustvari kamatara, koji varaju ljude i gule ih do kosti, dok nesretnici sve ne izgube. Ali, premda se ta tema redovito javlja već godinama, čovjek se mora zapitati - kako je, i zašto, to moguće?

Kako jedno društvo koje se želi zvati uređenim može dozvoliti da mu vlastite građane pljačkaju kamatari? Zar nije frapantno da ti tzv. kreditni uredi i posudionice - možda među njima ima i korektnih, tko zna - sasvim legalno posluju, reklamirajući se onim malim i dosadnim lecima? Zašto se ta djelatnost jednostavno - ne zabrani?! Zar nije logično da se posuđivanjem bave licencirane banke, s transparentnim poslovanjem. Da se razumijemo, nisu ni banke neko cvijeće, no neće ići za tim da vas promišljeno i namjerno upropaste.

I među zločinima moguće je uspostaviti neku hijerarhiju, ali ovaj put ne prema pravnim kriterijima, nego po - odurnosti. Po toj klasifikaciji ucjenjivači i kamatari spadaju među najodurnije mračnjake, a ništa nije bolja ni država koja im to dozvoljava. Ljudi će uvijek biti ili naivni, ili očajni, ili oboje, postajući žrtvama krvopija što će im zbog malog duga - koji se stalno povećava i raste u monstruozno sredstvo mučenja - oteti cijelu imovinu. Ali, ako su druge vrste pljačke izvan zakona, zašto nije i ova? Odnosno, možda ona u konačnici i nije zakonita - policija se sada bavi ovim prevarama - no onemogućavanjem rada takvih "ureda" ne bi ni dolazilo do tragičnih situacija. Drugim riječima, s lihvarenjem treba najoštrije postupati, bilo da je Štef posudio lovu Joži, pa ga kamatari, ili je to učinio neki "ured".

Kao i uvijek, treba poslati jasnu poruku. A ta glasi: nulta tolerancija za kamatare. I neka nam prestanu uvaljivati na cesti svoje sramne letke.

Ocijeni članak