Zanimanje: profesor

Maloljetničko nasilje, nažalost, tema je koja ne prestaje i ne silazi s medijskih udarnih stranica. Nakon niza muških nasilničkih akcija - koje su, znamo, rezultirale i strašnim smrtima - ovih dana govori se o ženskoj inačici te paklene naranče, nakon što je pozornicom nasilja bila jedna zagrebačka srednja škola, gdje su učenice htjele napasti svoju kolegicu, ne bojeći se nikakve intervencije, pa ni one ravnatelja škole.


Svi stručnjaci složit će se kako ovakvi slučajevi pokazuju da se ne radi dovoljno na prevenciji, kako su djeca zapuštena, ostavljena sama sebi, kako su njihovi čini preslika kaotične situacije u društvu itd. I sve je to točno, ali je točno i to da su se, kao dio svjetskih trendova, promijenili tradicionalni odnosi između učenika i nastavnika, te nastavnika i roditelja. U vrijeme kada sam išao u školu, naime, ti su odnosi bili temeljeni gotovo potpuno na autoritetu starijeg i iskusnijeg. Ako bi učenik nešto pogriješio u školi ili napravio neku psinu, nastavnici bi zvali roditelje i zajedno s njima, kao autoritet s autoritetom, rješavali situaciju. Đaci baš nisu tu imali puno prostora za djelovanje; kao što kaže ona otrcana rečenica, znalo se tko što radi i kakav je red.


Na tragu svih mogućih emancipacija tako su emancipirani i učenici. Trend je da se jače naglašavaju i priznaju njihova prava, a profesori se žale kako više ništa ne smiju reći, niti nekoga krivo pogledati. O situaciji u školi čujem ponekad pokoju riječ od prijatelja, srednjoškolskog profesora. Kad pozovem roditelje u školu, što se dogodi? Oni me također napadnu, tvrdeći kako je nemoguće da je njihovo dijete nešto loše napravilo, prijeteći da će me tužiti i slično. Naravno, oni koji se uopće odazovu, a ima i onih koji pozive ignoriraju.


Stara je osovina autoriteta, jasno je iz ovog, pukla. Profesori više nemaju odgojne saveznike, niti u roditeljima, a često ni u javnosti. To zanimanje, koje ionako nikad nije bilo lukrativno, postalo je čak i opasno. Mislim da je to strašno; ne držim da bi profesor, ili bilo tko drugi, trebao biti autoritet izvan svakog pitanja, no staviti ih u epizodne uloge, u tom velikom filmu o odrastanju, jednostavno nema smisla.