Krokodilske suze

Sad sam siguran da na jednu bizarnu vijest objavljenu u prvom dijelu rujna nisam dovoljno brzo i spretno reagirao; a siguran sam jer sam u međuvremenu pročitao odličan novinski komentar te vijesti, pa jednostavno moram, makar i ovako naknadno, priložiti nekoliko riječi.

A tih nekoliko riječi tiču se zahtjeva jedne poznate modne marke - prepoznatljive po malom krokodilu - da se monstruoznom ubojici Andersu Breiviku ne dopusti nošenje njihova džempera. Šefovi i korporacijski PR-ovi te tvrtke, naime, mora da su umrli od užasa kada je svjetskim medijima počela teći fotografija Breivika tijekom policijskog privođenja, na kojoj se lijepo vidi crveni odjevni predmet s poznatim krokodilom. Ne želeći da ih se, makar i na potpuno rubni, način povezuje sa zločincem, dali su svoj doprinos popisu apsurdnih ljudskih postupaka koji zaista potvrđuju onu duhovitu Einsteinovu doskočicu o tome kako su samo svemir i ljudska glupost bezgranični - s tim da za svemir nije baš siguran. 

Sjetilo me to i jednog primjera, puno blažeg, iz domaće prakse. Već godinama kruži priča o stanovitoj hrvatskoj modnoj dizajnerici koja kreira isključivo za mršave dame, pa kada joj se neka punija drzne ukazati na pragu butika, ona odmah viče: Nema ovdje ništa za vas! Kada sam, davnih dana, čuo tu priču, odmah me uzrujala, jer čini mi se nezamislivim ograničavati pristup nečemu što je napravljeno za tržište. Među čitateljima ovog bloga, ili među gledateljima emisije za koju radim, sigurno ima onih s kojima se ne slažem svjetonazorski, koji možda imaju čudne navike i prakse što mi se ne bi svidjele, koji su možda nekad nekog prasnuli letvom (ili nečim gorim), koji se ne ustručavaju staviti prste u pekmez - pa što bi trebalo, zacrniti im ovaj prostor ili televizijski ekran.

Možda je manijak Breivik čak zlonamjerno i pakosno odjenuo krokodila, jer mu se on zamjerio, jer misli da je preskup, ili mu jednostavno idu na živce modne marke. Svejedno, dok je to samo odjeća  - bez napisanog ili izrečenog uključivanja te tvrtke u monstrumov projekt - osporavati nekome da je nosi jednostavno je smiješno. Bi li poznate sportske kompanije - ostanimo u istom, odjevnom, sektoru - trebale zahtijevati da u zatvorskim teretanama ne koriste njihove proizvode?

A što tek s proizvođačima skupocjenih automobila, koji bi mogli poduzeti akciju uskrate tih vozila, recimo, članovima mafije, jer su njihovi prtljažnici napravljeni za smještaj finih kofera, a ne leševa? Primjera, vidimo, ima puno, a zaključak je opet isti: kada neka roba iziđe van, nemoguće ju je više kontrolirati, trčkarati okolo i vikati Nema ovdje ništa za vas!

Ocijeni članak