Halo, knjiga?

Dio vremena provedenog u Berlinu odlučio sam odvojiti za - telefonsku govornicu. Jednu od tri posebne govornice koje u tom gradu više ne služe za razgovor, nego za čitanje.

Riječ je o projektu kojim se nastoji pokazati kako bismo, u sklopu ideje održivosti, stare stvari trebali ponovo koristiti, naći im novu namjenu. Tako su otpisane telefonske govornice - nakon tsunamija mobilne telefonije postale su uglavnom nepotrebne - preoblikovane u male, ustvari minijaturne, knjižnice, iz kojih možete doma ponijeti knjigu za čitanje, možete na polici usput ostaviti neku svoju (koju ste već pročitali), a možete čitati i na klupici postavljenoj uz samu govornicu. Uostalom, i Britanci su neke svoje stare, karakteristično crvene, govornice prenamijenili u knjižnice.

Da nije riječ o šali uvjerio sam se otišavši do govornice u Schumannstrasse 8; šareno oslikana kućica (govornice su obojili studenti) uistinu je bila prilično ispunjena knjigama. Kako je bio prohladan i kišan dan, nitko se oko nje nije motao. Ulazak u govornicu ujedno mi je omogućio da se malo ugrijem, a potom sam preletio pogledom po naslovima - kao što se moglo i očekivati, svega tu ima, od knjiga poput Feminizam i socijalizam u Kini do španjolskog prijevoda Šolohova ili knjige o Baskima. 

Budući da sam sa sobom već imao jednu nepročitanu knjigu, ništa nisam uzeo. Bilo mi je žao što je loše vrijeme govornicu učinilo osamljenom, jer rado bih špijunirao dolazi li netko, donosi li ili odnosi knjige. 

Projekt je to srodan bookcrossingu, obilježavanju i ostavljanju vlastitih knjiga. A da stara knjiga uopće nije neprivlačna roba uvjerio sam se relativno nedavno; napunivši nekoliko kutija knjigama koje mi nisu trebale pitao sam se što je najbolje učiniti s tim otpisom (bez brige, spaljivanje nikad nije bilo opcija), sve dok jedan moj poduzetni prijatelj nije zgrabio te kutije, debelim flomasterom na njima napisao knjige, slobodno se posluži! i odnio ih ispred zgrade. Vjerujte, nakon nekoliko kratkih sati sve je bilo razgrabljeno!

Zato se nadam da i ove neobične govornice imaju svoju popularnost. Doduše, nekog će možda i zbuniti; kako kaže jedan duhoviti internetski komentar: To je glupo, ako mi zatreba govornica nakon što mi otkaže baterija na mobitelu otkrit ću da je govornica ustvari skladište knjiga!

A opet, u projektu ima nekog dubokog smisla. Sve one riječi, naime, koje su desetljećima izlazile iz tih govornica, riječi ljubavi, ljutnje, veselja ili žalosti, sada su se napokon našle - ukoričene.

Ocijeni članak