Zašto postoje knjige

Bio je to jedini primjerak te knjige u knjižari u zagrebačkoj Masarykovoj ulici. Srećom, bio je u izlogu, pa sam ga mogao uočiti te potom odnijeti doma.

Niti naslov niti ime autora ništa mi nisu govorili: Erikov dnevnik Predraga Đurasa. Privukla me pametno dizajnirana naslovnica koja je dala naslutiti kako bi me tema mogla zanimati.

I sve je to bilo točno; ipak, dobio sam puno više od toga. Erikov dnevnik roman je pisan u obliku dnevnika, a događa se u Varaždinu – premda ime grada, koliko se sjećam, nigdje nije istaknuto, dano je dovoljno baroknih elemenata kako bismo mjesto radnje sa sigurnošću prepoznali. Pripovjedač, tek srednjoškolac, opisuje nam odrastanje kako vlastito, tako i svojih prijatelja. Čak se svi likovi doimaju starijima i zrelijima no što bi čovjek očekivao od tako mladih ljudi; njihova seksualna istraživanja zazivaju upravo antičku biseksulanost, ali autor, kako se to u pogovoru kaže, mirno i bez patosa upravlja i niže delikatni sadržaj koji bi inače svakog trenutka mogao skliznuti u pornografske vode. Dodatna je, i iznimna, zanimljivost to što se sve zbiva od kraja ljeta 1989. godine pa do jeseni 1990., dakle u sumrak jednog doba i u zoru ratnoga užasa. I još jedan podatak: roman je napisan sredinom devedestih, a objavljen nedavno.

Ipak, samozatajni autor i nesvakidašnja, erotski slobodna, priča još uvijek ne govore zašto je ta knjiga takvo iznenađenje. Riječ je ovdje o profinjenom i bogatom stilu pisanja, o maštovitosti, o uvjerljivosti koja ne proizlazi iz toga jesu li događaji i likovi stvarni, već iz vještine da se od romana stvori jedno posebno biće, poseban svijet. A Varaždin, grad u koji inače odlazimo na šetnju i Špancirfest, potpuno je očuđen i odmaknut od konvencionalnoga poimanja.   

Eto, zato postoje knjige. Ne zato da bismo imali književnost, ne zato da bi se netko zvao piscem, ne zbog književničkih udruga i nagrada; knjige postoje zato da bismo, s onog unutarnjeg perona, poput nekih hrabrih istraživača i pustolova krenuli na putovanje za koje ne želimo da mu ikada dođe kraj.

Ocijeni članak