Ponos

Egipatski vojni vrh je podupro Mubarakov transfer ovlasti na potpredsjednika Suleimana, koji mora jamčiti mirnu tranziciju, uvjet za ukidanje izvanrednog stanja. U ovom trenutku teško je predvidjeti idući korak bilo koje strane, a samim time i kako se ono što se događa u Egiptu može završiti.

Prosvjednici na ulicama i dalje, ustrajno 18. dan, traže odlazak Mubaraka kao osnovni uvjet temeljitih promjena u političkom i gospodarskom životu zemlje.

Ustanak mladih, kako zbog godina većine prosvjednika, mnogi nazivaju događaje u Egiptu, do sada je pokazao nevjerojatnu izdržljivost i izbjegavanje bilo kakvih sukoba. Poučeni onim što se događalo na početku, udružili su snage neovisno o godinama, vjeri, socijalnom statusu. Oni pod svaku cijenu žele dočekati mirno odlazak onoga za koga misle da je kao Asuanska brana zapreka budućnosti zemlje, nužnim reformama. Udružila ih je kako stalno, ponosno, ponavljaju želja za boljom budućnosti u njihovoj zemlji, Egiptu.

Ponosni su i zapovjednici vojske, u zemlji kojom zapravo već desetljećima vlada vojni režim, da za sada imaju neutralnu ulogu. Nisu krenuli na prosvjednike, neki mlađi časnici čak su im se pridružili, stvarali su kordone na mjestima gdje su mogle izbiti napetosti s pristašama Mubaraka, zadržali su hladnu glavu i u odnosu na predsjedničke ovlasti.

Tu vojsku velikim dijelom do sada je financirao SAD s kojim imaju jake bilateralne odnose. Stoga nije čudno da se američki ministar obrane Gates noćas, tvrdi se, četiri, pet puta čuo s egipatskim vojnim vrhom.

Do sada najponosniji na sebe i svoju ustrajnost da stoji sam protiv "oluje" bio je predsjednik Hosni Mubarak. Do sada, jer je prema agencijama on zajedno s obitelji napustio Kairo. Ponižen na kraju? Njegov posljednji pitijski govor, obraćanje naciji, satima su raščlanjivali svi mogući znalci arapskoga svijeta. Što je rekao kad je rekao da prenosi ovlasti na potpredsjednika, a nije napustio predsjednički položaj?! Čak ni njegovi diplomati u svijetu nisu mogli biti puno jasniji osim: da je Mubarak de iure, a Suleiman de facto predsjednik. Što to znači u donošenju odluka nitko nije mogao ni želio predviđati!

Onaj čiji je ponos i ugled Mubarak doveo u pitanje, glavni je saveznik i financijer SAD. Američki predsjednik Barack Obama, kada su svi najavljivali da Mubarak odlazi, bio je prejasan u zahtjevu za odlaskom egipatskog predsjednika. Njegove obavještajne službe, zakazale su, nisu znale kakav će biti posljednji govor Mubaraka. Situacija više nego neugodna za lidera supersile, kada mu je odlazeći predsjednik poručio da na njega neće utjecati strana upletanja i zahtjevi za smjenom.

Ako je otišao, ostaje pitanje što je ostavio? Kako će prijelazna vlada s Omarom Sulejmanom, šefom obavještajnih službi, voditi zemlju prema ustavnim promjenama i izborima?

U strelovitom razvoju događaja, ako se gleda koliko je dugo Mubarakova vlast trajala, a pukla je u tri tjedna, dolazi do velikog prestrojavanja, nitko, pogotovo ne vojska, neće htjeti završiti na pogrešnoj strani povijesti!

Ocijeni članak