Ispit

Dok sam listao novine iz njih je ispala tanka brošura, ili nešto nalik na brošuru, na kojoj je pisalo: Ispit za državnu maturu, Hrvatski jezik (viša razina). Odmah sam se zainteresirao i, istodobno, prestrašio. Jer znam da su unutra pitanja na koja bih, s obzirom na posao i  obrazovanje, zvanje i zanimanje, morao znati odgovoriti. 

Ali, nemam iluzija. Na toj bih državnoj maturi, u dobi od 48 godina, sigurno pao. I to u predmetu koji mi je među najbliskijima; o matematici ili kemiji ili fizici neću uopće ni govoriti.

Bojažljivo zavirujem u knjižicu, ali ne usudim se posvetiti rješavanju zadataka, premda, s olakšanjem, tu i tamo primjećujem pitanja na kojima se, pretpostavljam, ne bih osramotio. Ipak, svi mi znamo kako ono naučeno s protokom godina jednostavno odlazi negdje u sjećanje gdje ga više ne možemo dohvatiti, te kako je i apsurdno i smiješno kada mladima prigovaramo zbog nedostatka znanja – a pritom smo ta znanja i mi sami zaboravili. Nije mi nikad bilo jasno je li to prirodno – jer to znanje odigralo je ulogu kada je trebalo, dok smo se kasnije posvetili specijalističkom znanju potrebnom za konkretni posao - ili bi se oko toga trebalo zabrinuti, te dodatnim radom, samostalnim ili u tečajevima, osvježavati zaboravljeno.

Možda je dio odgovora u tome da znanje i nije neki lako objašnjiv pojam, odnosno nije samo mehanički zbroj naučenih podataka; prije bi se moglo ustvrditi kako znanje nastaje kemijom naučenog i načinom na koji to procesuiramo, u glavi i u srcu. Pa kad se skupe godine i naraste broj tih kemijskih procesa sastojci možda postanu neraspoznatljivi, nepogodni za kratke i egzaktne odgovore na ispitna pitanja.

U svakom slučaju, ako se ikad ohrabrim i odlučim odgovoriti na pitanja iz brošure, obećavam da ću pošteno objaviti rezultate; s vremena na vrijeme, napokon, čovjek se mora i osramotiti… Ili se praviti lud, pa prepisivati sa šalabahtera…

A nakon tolikih pojmova iz školstva, sad stvarno imam potrebu pitati: je li napokon zvonilo za kraj nastave?

Ocijeni članak